Onaj tko se zatekao na svečanoj sjednici povodom dana grada Kutine, a nije član vladajuće gradske Sdp-ove koalicije, imao je osjećaj kako se nalazi u znanstveno fantastičnom filmu, ili nekoj drugoj stvarnosti.

Odu samome sebi i hvalospjev uspjesima sebe osobno i svoje gradske vlade, koji je na toj sjednici izrecitirao gradonačelnik Kutine bilo je zaista teško slušati. HSLS se pita ne samo kao stranka, već skupina građana ovog grada u kojemu to gradu živi i gdje se nalazi gradonačelnik Kutine?

Sve što je izrekao kutinski gradonačelnik može se nazvati fikcijom, ili svjesnom obmanom prouzročenom vlastitom samo-obmanom. Gdje su ti milijuni ušteđenih kuna, ako je proračun od 2013. godine do danas neprekidno “prenapregnut”, nema se čak novca ni za redovito održavanje i uređenje primjerice zelenih površina? Gdje su te investicije, ako se medijski prezentira djelomično krpanje nekoliko rupa na pločniku kao investicija, a gradskim projektima prikazuje se recimo investicija državnih poduzeća poput Hrvatskih cesta i slično?

Kakva je to transparentnost u radu, kada se u samo jednom poduzeću u većinskom vlasništvu grada zaposli za manje od dvije godine čak 16 ljudi po političkom ključu, a direktor ondje također politički instaliran “zaradi” nekoliko kaznenih prijava, od čega je jedna već pretočena u podignutu optužnicu? Ravnateljica gradske ustanove koja je jedan od temelja kulturnog života u Kutini, bude procesuirana za kazneno djelo prevare na račun grada. Razvojna agencija koja u grad donosi milijune kuna putem raznih EU fondova, nema ni nakon stotina i stotina tisuća kuna gradskog novca ubačenog u nju ni za plaće, već se traži dodatnih 150 tisuća kuna.

Pobogu, pa ne tvrdimo ovo samo mi iz HSLS-a, veliki broj građana se pita ovo isto što i mi.  Ne zato, jer mrzimo svoje političke oponente na vlasti, već zato, jer volimo ovaj grad i ne vidimo ništa u realnom životu od onoga što uporno javno govori vlast, a posebice gradonačelnik Kutine.

Osim zapošljavanja putem politike i to na najbestijalniji način bez ikakvog obzira prema potrebama, stanju tvrtki  i struci, nikakva značajna zapošljavanja nisu viđena u Kutini zadnje dvije godine, ali zato smo svjedoci iseljavanju mladih ljudi iz Kutine.

Kapitalne investicije su stale, a one koje je pokrenula bivša gradska vlast i koje se sada realiziraju novcem koji je stigao, jer je ta bivša vlast uspjela u apliciranju na projekt, gradonačelnik Kutine predstavlja kao nešto čemu je on doprinio. Pa, zar barem malo osjećaja za realnost, osjećaja sramote zbog silnih izgovorenih neistina nema u prvog čovjeka Kutine? Čini se kako nema.

Sport je u komi, to je posve jasno, sponzori odlaze, financijske dubioze rastu, odlaze i treneri i sportaši, a gradonačelnikov donedavni prvi čovjek stranke, ali i recimo kutinskog nogometnog kluba odlazi s tog mjesta baš u trenutku kada vlada totalni raskol i podjela ne samo u društvu već i u SDP-u, a nogometni klub čiji je bio predsjednik također bio ostavlja u dugovima i rasulu.

Izglasavanje proračuna, pa čak i rebalansa kupuje se ustupcima, prodaju se čak i najblići suradnici samo da bi gradonačelnik Kutine ostao u fotelji gradonačelnika. Nakon samo pola mandata. Bliski suradnici gradonačelnika i njegovi zamjenici presvlače stranačke dresove, ili skupljaju glasove uokolo za vlastitu kandidaturu na sljedećim izborima.

To je stanje u koje je SDP-ov gradonačelnik Kutine, a ne gradonačelnik svih građana Kutine, doveo ovaj grad svojom genijalnom politikom, obmana, izmišljanja nepostojećeg rasta gospodarstva i slično.

Svečanu sjednicu gradonačelnik Kutine je iskoristio kako bi tko zna kome, vjerojatno svojim sljedbenicima i partijskim kolegama pokušao prezentirati jednu bajku u koju jedino on može povjerovati, a u koju onaj tko zaista živi u Kutini ne može povjerovati, čak niti dobrano pijan.