Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u javnu je raspravu pustilo prijedlog Plana gospodarenja otpadom RH za razdoblje od 2016. do 2022. godine, koja će trajati samo tjedan dana jer je riječ o dopuni ranije usvojenog plana prethodne Vlade za razdoblje od 2015. do 2021. godine. Taj je prethodni plan iz mandata ministra Mihaela Zmajlovića njegov nasljednik Slaven Dobrović poprilično »iskrižao«, navodeći kako zadani ciljevi nisu ispunjeni, zbog čega je potrebno hitno uvesti sustav prikupljanja otpada zahvaljujući kojem ćemo zadovoljiti zadane EU ciljeve. U protivnom ćemo platiti skupe penale.

Procjenjuje se da će za uspostavu novog sustava od ove, pa do 2022. godine Hrvatskoj trebati pet i pol milijardi kuna, pritom najviše za gradnju novih kompostana i bioplinskih postrojenja, odnosno sortirnica suhog otpada i postrojenja za reciklažu metala, plastike, papira i stakla. Za sanaciju i usklađivanja odlagališta s EU pravilima trebat će nam oko 850 milijuna kuna, a za sanaciju »crnih točaka« s otpadom još oko 700 milijuna.

Hrvatski sustav gospodarenja otpadom je među najgorima u EU jer se na odlagališta, koja su dobrim dijelom i neuređena, odlaže 83% komunalnog otpada, regionalni centri koji su izgrađeni ne funkcioniraju i ugrožavaju okoliš, a građanke i građani plaćaju visoke mjesečne račune za nekvalitetnu uslugu u kojoj im odvajanje nije dostupno niti isplativo, što rezultira sa samo 17% recikliranog otpada. Do 2020. obvezni smo reciklirati 50% otpada, uz što imamo i brojne druge obaveze koje se tiču ponovne uporabe i smanjenja odlaganja na odlagališta, što zahtijeva hitne temeljite promjene.

Plan gospodarenja otpadom će odrediti način sakupljanja, obrade i zbrinjavanja otpada u RH za razdoblje do 2022. godine. Dosadašnji Plan, kao i prošlogodišnji prijedlog Plana bazirali su se na skupom i neekološkom sustavu i takvim se sustavom uništavaju vrijedni resursi, a RH neće ispuniti zadane obveze recikliranja te će građani biti dovedeni u situaciju da moraju otplaćivati visoke kaznene penale EU i živjeti pokraj postrojenja koja štete okolišu.

HSLS Kutina pita što je Eko Moslavina napravila od 2015.-te do danas? Zašto je direktor umjesto smanjenja količine otpada koji se odlaže na odlagalište Kutina, povećao količinu otpada kupovinom otpada iz drugih gradova kako bi mogao platiti plaće novozaposlenima?

HSLS Kutina pita gdje je milijun kuna koje je tvrtka putem naknade zaradila od korisnika usluge i zašto ti novci sukladno Odluci vijeća nisu utrošeni na razvoj sustava za gospodarenje otpadom?

HSLS Kutina pita zašto nemamo niti jedno reciklažno dvorište jer očito direktor zapravo vodi tvrtku u propast kupovinom tuđeg otpada, a sve prikazuje kao pozitivno poslovanje tvrtke te naziva sebe uspješnim direktorom?

Kakav je to vic, pa svatko bi na njegovom mjestu znao zaraditi sa dodatnim odlaganjem otpada, no pravo pitanje je što je napravljeno od 2015-te do danas?

U izvješću tvrtke Eko Moslavina za 2015. godinu prikazan je prihod od 4 milijuna kuna, što znamo da je nastao kupovinom tuđeg smeća, ali isto tako prikazan je i rashod od 4 milijuna kuna iako nema nikakvih novih investicija.

Pitanje koje postavljamo na što je to potrošeno 4 milijuna kuna ako nema nikakvih novih investicija?